U zaslonima s tekućim kristalima tipa TN i STN, metoda pokretanja elektroda je pogon križnom metodom osi X i Y, kao što je prikazano na slici 2. Stoga, ako je dio zaslona sve veći i veći, vrijeme reakcije elektrode u središtu može biti duže. Kako bi prikaz na zaslonu bio dosljedan, ukupna brzina bit će sporija. Jednostavno rečeno, to je kao da frekvencija ažuriranja zaslona CRT zaslona nije dovoljno brza, tada će korisnik osjetiti treperenje i poskakivanje zaslona; ili kada je potreban prikaz brze 3D animacije, ali brzina prikaza na zaslonu ne može pratiti, prikazani rezultat može kasniti. Stoga rani zasloni s tekućim kristalima imaju određena ograničenja u veličini i nisu prikladni za gledanje filmova ili igranje 3D igara.
Kako bi se poboljšala ova situacija, kasnija tehnologija zaslona s tekućim kristalima usvojila je aktivno-matrično adresiranje pogona, što je trenutno idealan uređaj za postizanje učinaka zaslona s tekućim kristalima visoke gustoće podataka, a rezolucija je iznimno visoka. Metoda je korištenje silicijskih tranzistorskih elektroda izrađenih od tehnologije tankog filma i korištenje skeniranja za odabir otvaranja i zatvaranja bilo koje točke prikaza (piksela). Ovo zapravo koristi nelinearnu funkciju tranzistora tankog filma da zamijeni nelinearnu funkciju tekućih kristala koju je teško kontrolirati. Kao što je prikazano na slici 2, u TFT tipu zaslona s tekućim kristalima, mala crta-poput mreže iscrtana je na vodljivom staklu, a elektroda je matrični prekidač sastavljen od tankoslojnih tranzistora. Na raskrižju svake linije nalazi se kontrolna kutija. Iako pogonski signal brzo skenira kroz svaku točku prikaza, samo odabrana točka prikaza u matrici tranzistora na elektrodi prima napon dovoljan za pokretanje molekula tekućeg kristala, uzrokujući okretanje osi molekule tekućeg kristala i formiranje "svijetlog" kontrasta. Neodabrane točke prikaza prirodno su "tamnog" kontrasta, čime se izbjegava oslanjanje funkcije prikaza na učinak električnog polja tekućeg kristala.